Voljena i poštovana od svojih učenika i kolega, ostavila je neizbrisiv trag u našoj ustanovi.
Svoje obrazovanje (osnovno, srednje), kao i akademiju, stekla je u Podgorici (tadašnjem Titogradu). Član našeg kolektiva bila je od 1998. godine.
Jedno vrijeme bila je predsjednica Školskog odbora, a sa svojim kolegama i učenicima redovno je učestvovala u raznim projektima i takmičenjima.
Bila je i majka dvoje djece, kojima je sama krčila životni put.
Kao profesorica harmonike i solfeđa, svoje znanje, vještine i profesionalizam nesebično je stavljala u službu obrazovanja mladih muzičkih naraštaja, iz nekoliko perspektiva formalnog i neformalnog obrazovanja. Bila je profesorica koja je autoritet gradila, ne na strogoći, već na razumijevanju i nježnosti. Naša Snežana je bila neko koga je zaista bilo lako voljeti.
Svjesni smo da ljudi koje volimo uvijek odlaze prerano, bez obzira na to koliko godina imaju. I naša Snežana je otišla prerano, ali je ostavila otisak u našim životima, i mi više nijesmo isti. Naučila nas je da budemo pozitivni, nasmijani i vedri. Pokazala nam je i da ljubav, strpljenje i razumijevanje moraju biti lajt motiv života, čime nas je obavezala na trajno sjećanje na nju.
Nemoguće je umanjiti tugu zbog preranog odlaska naše drage koleginice, ali je ona ostavila uspomene kojih ćemo se uvijek rado sjećati.
Njena anđeoska dobrota i majčinska blagost je nešto što su osjećali i učenici i kolege.
Uvijek spremna da sasluša i da pravi savjet. Ponosna i postojana u svojim stavovima i postupcima činila je da osjećamo sigurnost u njenom prisustvu. Svoje znanje, vještine i profesionalizam je nesebično stavljala u službu obrazovanja i izgrađivanja ličnosti kod učenika, čime je ostavila duboki trag u našoj ustanovi.
Draga Snežana, hvala ti na tome što si bila sa nama, i kao čovjek i kao profesor. Hvala ti na plemenitosti i snažnom duhu, punom radosti i ljubavi. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima, mislima i molitvama.
